Do običnih građana Lošinja dopiru maglovite, nepotpune i proturječne, a za neke od njih i zabrinjavajuće informacije o tijeku priprema za izradu prijedloga novog prostornog plana Grada Maloga Lošinja.
Neke od tih informacija nameću pitanje što li bi o namjerama kreatora prijedloga rekao Ambroz Haračić, čovjek neporecivih zasluga za današnji izgled Lošinja i njegov izlazak na svjetsku turističku scenu.
No možda prije treba postaviti pitanje bi li Ambroz Haračić uopće bio u komisiji za izradu prostornog plana.
Uvjeren sam da ne bi.
Ambroz Haračić u tu komisiju ne bi bio imenovan iz jednostavnog razloga što bi u njoj bio remetilački faktor. Naime, sve što znamo o njemu iz njegovih djela u prošlosti kazuje da se on vjerojatno ne bi borio za vlastite materijalne interese, pa se takav ne bi uklapao u motivacijski i funkcionalni model ponašanja kako komisije tako i svih koji odlučuju o prostorom planu.
Haračić bi se borio za zaštitu onoga što je prije sto godina i napravio. Borio bi se da zaštiti šumu i okoliš koji predstavljaju vrijednost koju je on uočio prije više od 100 godina, a koju mnogi Lošinjani ni danas ne mogu spoznati i cijeniti. Borio bi se da se barem zadrži postojeća biološka ravnoteža.
Svjestan toga da potreba očuvanja prirode mora biti u ravnoteži s potrebama gospodarskog razvoja svakako bi predložio pažljivo biranje građevinskih zona i zalagao se za izbjegavanje područja koja su pod borovom šumom. A ako građevinske zone jesu ili "moraju" biti na tim područjima Ambroz Haračić bi zasigurno predložio kompenzacijske zone. Tražio bi da se u prostornom planu odrede područja slabije biološke razvijenosti, koja bi se pošumljavala na način da se za svako posječeno drvo u kompenzacijskoj zoni posadi drugo. Lošinjanin kalibra Ambroza Haračića predložio bi da se za sve investitore koji bi svoju gradnju izvodili na vrijednom, vegetacijom bogatom području uvede ekološka renta. Tom rentom financiralo bi se pošumljavanje kompenzacijskih zona.
Ambroz Haračić s tim prijedlozima ne bi prošao. Bio bi neshvaćen i obilježen kao čudak. Ne znam da li se takvim činio i svojim suvremenicima, no očito za to nije mario. Pošumio je Čikat i obogatio buduće naraštaje. Da nije bio "čudak" te da je kao mnogi današnji Lošinjani vodio brigu samo o tome da stavi što više novaca u vlastiti džep, lošinjski promotori turizma se danas ne bi mogli hvalisati zelenim i plavim lošinjskim ambijentom.
Ničim drugim potaknut osim ljubavlju za svoj zavičaj Ambroz Haračić je prije 100 godina i uz vlastitie materijalne izdatke pošumljavo svoj otok Lošinj. Obogatio je buduće naraštaje bez ikakve naknade.
Neki mu pripadnici sadašnjeg naraštaja to, po svemu sudeći, namjeravaju oduzeti, a za vlastiti račun.
Valjda će se u nekom od idućih naraštaju pojaviti novi Ambroz Haračić koji će imati snage da ispravi pogreške koje se namjeravaju počiniti.
Autor: AH, poslano e-mailom
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Valjda zato da loptice nebi padale u more i tako ga zagaðivale pa bi purgeri opet imali problem sa ekologijom.
Mislim da bi se trebala zabraniti kupoprodaja terena koji se planiraju prenamjeniti, a oni koji su već promjenili vlasništvo da se ispitaju tko je kupio i po kojim uvjetima!
"Naša istina ne može biti – na tisuće hektara engleskog travnjaka na koje će se za zalijevanje potrošiti beskrajne količine pitke vode (koje kod njih više nema), za nekoliko bogatih golfera koji i ne znaju razliku izmeðu npr. engleske i istarske zemlje, a da budemo iskreni, baš ih i briga. Oni si devastacije mogu priuštiti jer imaju kapital. A mi željni posla i novaca. Hoće li nam takav novac donijeti sreću? Može li biti sretan onaj tko ustaje protiv prirodnih pravila i protiv vlastitih predaka?"
Iz članka na www.zamirzine.net/spip.php?article3734