Prijedlog plana prostornog uređenja Grada Malog Lošinja izvrgnut je na ovim stranicama brojnim kritikama. Neke od njih smatram umjesnim, neke neumjesnim i promašenim, no o tome ne želim polemizirati. Prijedlog plana smatram dobrim u cijelosti, a njegov kvalitet ocjenjujem na temelju ciljeva koji su u njega ugrađeni. Međutim, kompleksnost prostornog planiranja nameće brojne kompromise.
Donošenjem prostornog plana uređenja Grad Mali Lošinj će preuzeti izvjesne obveze prema onima kojima je urbanizirao sada neizgrađena otočna područja. Naime, svi koji na temelju plana dobiju građevinske dozvole mogu izgraditi svoje objekte i od Grada zahtijevati svu potrebnu komunalnu opremu, a kako se Grad donošenjem plana obvezao, investitori će s punim pravom zahtijevati da se obveza izvrši. Zapitajmo se na trenutak koja se pitanja tu otvaraju . . .
Priopćenje udruge Eko Kvarner ogranak Cres-Lošinj u vezi s prijedlogom plana prostornog uređenja Grada objavljen pod naslovom "Plan za nastavak devastacije" potaknulo je bujicu komentara koji su krenuli u dva smjera. Jednom skupinom komentara razmatra se pitanje stručnosti sudionika javne rasprave uopće, no meta je, očigledno, udruga Eko Kvarner, ili preciznije predsjednik i glasnogovornica njenoga ogranka Cres-Lošinj.
Prijedlogom PPU Grada Maloga Lošinja građevinska se područja na otočju smjeraju smanjiti za 27 % u odnosu prema važećem planu. S tim u vezi zanimljivo bi bilo znati da li su time umanjena građevinska područja prema važećem planu ili su ta područja umanjena više od 27 % kako bi građevinskim područjima bila proglašena područja koja to prema važećem planu nisu. Ukratko, da li je za onih 27 % umanjen sadašnji "kolač" građevinskih područja, ili je od njega odrezan veći postotak kako bi se od područja koja do sada nisu bila građevinsko zemljište umijesio novi "kolač".
Dakako, onaj koga odgovor na to intrigantno pitanje zanima može se upustiti u analizu i usporedbu vežećeg i predloženog PPU, no smatram da bi bilo korektno da su predlagači o tome informirali javnost barem brojčanim pokazateljima, ako ne i predočenjem sinoptičkih zemljovida.
Nakon javne prezentacije prijedloga prostornog plana imao sam snažan dojam da predloženi plan prostornog uređenja ovih otoka pati od ozbiljnog nedostatka svijesti o vrijednosti prostora, biološke ravnoteže, voda, šuma i čistoga mora.
Same po sebi to su vrednote strateškog značenja kojima se ovim prijedlogom ozbiljno prijeti, a da se pri tom ne vidi koliku će i kakvu korist od njihova trošenja imati domaći, stalno nastanjeni živalj . . .
Svatko ima pravo na zdrav život.
Država osigurava uvjete za zdrav okoliš.
Svatko je dužan, u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećivati zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša.