Moj susjed lovac očito ne misli prestati postavljati mamce u svom vrtu i trovati nam mačke. Volim mačke više nego pse, no ne pada mi na pamet otrovati njegovog kućnog ljubimca. Ne shvaćam kako netko može biti tako zao da godinama namjerno i ciljano susjedima truje kućne ljubimce.
Ljudi će reći za sebe da vole životinje. Neki ljudi više vole pse, a neki mačke. Neki ljudi koji vole pse, mrze mačke pa ih truju. Jesu li i oni ljubitelji životinja?
Sve je počelo prije petnaestak godina. Godinama je susjed, pasionirani lovac, držao u dvorištu lovačke pse, no ostario je i više nije mogao u lov. Godinama smo držali mačke, poneka bi stradala na cesti, poneka od pasa lutalica, a tek rijetko bi se neka otrovala pojevši otrovanog miša.
A onda je krenuo masakr. Iz godine u godinu, jedna za drugom, naše su mačke ugibale od nepoznatog otrova, jakog i fatalnog. Pokušavali smo svašta - hranili ih isključivo mačjom hranom da ih "razmazimo" kako ne bi jele uokolo, zatvarali ih noću i kada nas nema doma (Tada su najčešće stradavale), redovito okopavali vrt da slučajno ne idu "raditi nuždu" kod susjeda ... Uzalud. Nijedna nije doživjela više od godinu dana, a neke su otrovane još kao mačići.
Dva naša nerazdvojna mačka, Grom i Munja, uginula su istovremeno na kućnom pragu na sam Badnjak, što je bio grozan šok za našu djecu, tada vrtićke dobi. Blizu njih našli smo oglodanu kost "nepoznatog podrijetla".
Najkraće je "trajao" jedan udomljeni sivi perzijski mješanac - tek 10 dana. Tada smo prvi put posumnjali na susjeda lovca, jer mačak je otrovan dan nakon što se ovaj vratio s puta i baš tu večer nešto po mraku "radio u vrtu". Nakon što nam je otrovana Bellina, prekrasna mješanka perzijske i sijamske mačke koja je izgledom podsjećala na svetu burmansku mačku, par godina nismo držali mačke. Sve dok se, usred ručka, nije pojavio miš u kuhinji na prvom katu!
Uzeli smo novu mačku i sve iz početka. Sa svakim novim trovanjem sve smo više bili sigurni tko to radi, ali susjeda nikada nismo uhvatili na djelu. Sve te godine stradavale su i mačke drugih susjeda, ali uvijek one koje su po logici mačjeg kretanja prelazile preko njegovog vrta. Nisu ga dirale suze nas i naše djece, a kada smo ga pitali zašto to radi, jednostavno je sve zanijekao. Pa on voli životinje!
Nadali smo se da će trovanja prestati kada je nabavio novoga psa. Ništa od toga. Jedna od naše dvije mlade mačke (počeli smo ih držati po dvije kako bi bar jedna doživjela dob za sterilizaciju i time imala šanse za dug život u kući) uginula je sinoć u agoniji, nakon što je susjed ponovo viđen noćnim "radovima u vrtu". Jutros sam prilikom odlaska na posao vidjela našu drugu mačku (koja je srećom noć prije na vrijeme zatvorena u kuću) kako izlazi iz prevrnute kante u susjedovom vrtu i oblizuje se. Pogledala sam u kantu, a kad tamo ostaci nekakve hrane na poklopcu od staklenke. Oni koji godinama tjeraju sve mačke iz svog vrta sigurno ih ne hrane, dakle - otrov! Srećom, nije pojela puno pa je preživjela. Prva koja je preživjela! Do kada - ne znam.
Moj susjed lovac očito ne misli prestati postavljati mamce u svom vrtu i trovati nam mačke. Volim mačke više nego pse, no ne pada mi na pamet otrovati njegovog kućnog ljubimca. Ne shvaćam kako netko može biti tako zao da godinama namjerno i ciljano susjedima truje kućne ljubimce.
Smije li uopće neovlaštena osoba posjedovati tako jak otrov i gdje ga nabavlja? Što da je neko od mnogobrojne djece u našoj ulici otišlo po loptu u njegovo dvorište i diralo taj otrov pa se otrovalo?
Kako trovanju stati na kraj?
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Mislim da ovom trovaču neće biti ugodno kad ga policija počne ispitivati i pretresati kuću u potrazi za otrovom.