Europski sud za ljudska prava odlučio je kako križ u školskim učionicama predstavlja ‘kršenje prava roditelja na odgoj njihove djece prema njihovim uvjerenjima’ i ‘kršenje religije učenika’, javlja Portal za odgovorno roditeljstvo.
Tužbu je podignula talijanska državljanka finskog podrijetla Soile Lautsi Albertin. Naime, ona je još prije 7 godina zatražila da se u školi nedaleko Padove uklone križevi iz učionica. Kako se radi o državnoj školi koju pohađaju njena djeca, a Italija je svjetovna država, smatrala je da je njen zahtjev opravdan, no škola ga je odbila. Tužba je dospjela do Vrhovnog suda koji je ustvrdio da je križ simbol talijanske povijesti i kulture, jednakosti, slobode i tolerancije, te da nema potrebe za njegovim izuzimanjem iz učionica.
Sud u Strasbourgu smatra kako se ipak radi o vjerskom simbolu koji onima nekršćanske vjere, kao i ateistima, može biti i smetnja. Tužiteljici je dosuđena i odšteta od 5 tisuća eura koju joj mora isplati talijanska vlada kao obeštećenje za moralnu uvredu.
Protiv ovakve odluke je ustala sama ministrica za obrazovanje Mariastella Gelmini koja zastupa stajalište da je križ u učionicama simbol tradicije. Istovremeno ljevičari u presudi vide jasno upozorenje Rimu da je Italija svjetovna, a ne vjerska država.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
U posljednjih šest tjedana snizilo se dramatično i ukupno povjerenje Nijemaca u Katoličku crkvu (s 29 na 17 posto), kao i meðu samim katoličkim vjernicima (s 56 na 34 posto).
Zbog toga je u posljednjih mjesec i pol dana registrirano i ubrzano napuštanje vjernika, odnosno ispisivanje iz Katoličke crkve, što se može pratiti posredstvom poreznih formulara, iako obraðenih statističkih pokazatelja nema.
Kako piše Stern, u Njemačkoj, inače, opada broj vjernika, pa je tako 2008. iz Katoličke crkve istupilo 120 tisuća Nijemaca, iz Evangelističke 160 tisuća. Njemačku je posljednjih tjedana potresla serija optužbi za seksualno iskorištavanje djece u internatima, školama i drugim katoličkim institucijama. Dosad se prijavilo više od 250 žrtava.
Radi se, uglavnom, o razdoblju od 1950. do 1980. godine. Slični skandali su izbili ranije ili istodobno u Austriji, Švicarskoj i Nizozemskoj, a Katolička crkva je, s tim u vezi, izložena kritici kako zlostavljanja nije dovoljno istražila, neke slučajeve čak je i prikrivala, a nije poduzimala ni potrebne mjere za odvajanje počinitelja od djece.
Popularni biskupi…
Irski biskupi su postali najpoznatiji katolički biskupi na svijetu u proteklih nekoliko mjeseci. Ako netko slučajno ne zna zašto i misli kako je to zbog njihovih dobrih dijela, pobožnosti ili bilo koje druge pozitivne radnje, moram vam odmah ubiti iluziju. Naime, postali su ultra popularni zbog svoje neutažive seksualne sklonosti spram nevine djece. U 30 godina evidentirano je ( na osnovu dviju istraga ) oko 300 slučajeva pedofilije u iznimno pobožnoj i Bogu bliskoj Irskoj biskupiji.
Zanimljivo je kako su vješti ½blagoslovljeni pedofili½ čitavu priču uspjevali zataškavati više od 30 godina. Jesu li oni uistinu tako vješti i mudri ili je tu morao imati prste i sam vrh katoličke Crkve, možda netko iz Vatikana? Naprosto je nevjerojatno da tolike pogoðene obitelji nisu bile u mogućnosti istjerati pravdu sve te godine. Tko ih je kočio? Što ih je priječilo?
Izražavanje gaðenja… A kazne?
Prije nekih mjesec dana papa Benedikt XVI. najavio je pripremu pastoralnog pisma koje će biti namijenjeno irskim katolicima. Najavljene su tada oštre mjere protiv svećenika pedofila. Papa je tada pozvao irske biskupe da ½odlučno, hrabro i pošteno½ djeluju kako bi što prije izašli iz krize i vratili izgubljeno povjerenje u Crkvu. Isto tako je izrazio nadu kako će irski biskupi ujediniti svoje snage i pomoći žrtvama da što bezbolnije prebrode svoju bol.
Danas, mjesec dana kasnije, kada pred sobom imamo papino pismo, možda je vrijeme da se upitamo što danas zbilja predstavlja Crkva? Živimo u svijetu koji se ne može previše oslanjati na neizmjernu ljubav i poštenje Boga. ½Čudni su putevi Gospodnji…½ - često se kaže. I uistinu jesu. Kako inače objasniti da oni koji bi navodno trebali prenositi riječ Božju čine takve gadosti? Zar čudni putevi Gospodnji podrazumjevaju seksualno iskorištavanja djece od strane onih koji bi ih od toga trebali prvi štititi kao prenositelji neizmjerne ljubavi i poštenja Svevišnjeg? Zar jedno pismo u kojem papa izražava svoje gaðenje za zlodjela koja su počinili svećenici može i treba izbrisati sve nevolje koje su snašle nebrojene obitelji u proteklih trideset i više godina?
Papa poziva pedofile iz svojih redova da se pokaju i odgovaraju pred nadležnim tribunalima i Bogom. Pitanje je tko će od njih uistinu odgovarati i koliko teško. Žrtvama njihovo kajanje pred Bogom ne znači puno, ne znači im niti njihov odlazak u zatvor ili bilo koja teža kazna. Meðutim, trebalo bi gledati jednu širu sliku koja će se odaslati cijelokupnoj javnosti, a prvenstveno onima u svečeničkim redovima. A ta poruka je vrlo jednostavna : nema milosti prema onima koji nemaju milosti prema drugima.
Ima ih i kod nas….
Što se dogaða kod nas? Mi izgleda volimo pratiti svjetske trendove pa redovito zaobilazimo Crkvu i mazimo je i pazimo dok oni rade što žele. Hrvatska biskupska konferencija niti jednom za medije nije konkretno odgovorila koliko je slučajeva pedofilije u hrvatskim Crkvenim redovima. Sve što možemo sa sigurnošću znati su dva najpoznatija slučaja, i nekolicina manjih koji nisu dobili toliko pažnje u medijima.
Prvi primjer je svećenik Ivan Čuček koji je osuðen zbog 16 kaznenih djela bludnih radnji nad desetogodišnjim djevojčicama. Unatoč toj činjenici, on je i dalje svećenik i u izvanrednim situacijama može voditi misu. Crkva je odlučila nagraditi svog svećenika dodatnim druženjem sa malom djecom, jer ipak treba paziti na svoje.
Drugi primjer je 65-godišnji svećenik Drago Ljubičić koji je i prvi svećenik u Hrvatskoj koji zbog pedofilije služi zatvorsku kaznu, i to u Lepoglavi. Naime, Drago Ljubičić je navodno pomagajući dječacima da obuku ministrantsku odjeću iskorištavao priliku za utaživanje svojeg seksualnog nagona, te im ili zavlačio ruke pod njihovu odjeću ili ih dodirivao po intimnim dijelovima tijela preko odjeće.
Papa u pismu moli katolike u Irskoj da naðu nove putove – u sve više sekulariziranome društvu – za prenošenje mladima ljepote i bogatstva prijateljstva s Isusom Kristom u zajedništvu s njegovom Crkvom. Zanimljivo je tako nešto tražiti od ljudi koji su potpuno vjerovali u instituciju koja u njihovim životima predstavlja sponu izmeðu Boga i ljudi, a ta ista institucija im je to povjerenje vratila na najbrutalniji mogući način.
Nedodirljivi…
Često se Crkva spominje u negativnim kontekstima, ne samo zbog seksualnog iskorištavanja djece. Zašto je i kako Crkva postala tako moćna i koga sve drže u šaci, teško je reći. Ono što treba mijenjati što prije je odnos pravosuða prema svim kršiteljima zakona, u ovom slučaju pedofilima, a posebno prema pedofilima u redovima Crkve. Nitko ne smije biti nedodirljiv, nikome se ne smije praštati. Činili ih oni s Božjim ili Vražjim blagoslovom.
Pravo na dvostupanjsko suðenje spada u temeljna ljudska prava i sud u Strasbourgu predviða žalbu na prvostupanjsku presudu.
"Finally, government is to see to it that equality of citizens before the law, which is itself an element of the common good, is never violated, whether openly or covertly, for religious reasons. Nor is there to be discrimination among citizens.
It follows that a wrong is done when government imposes upon its people, by force or fear or other means, the profession or repudiation of any religion, or when it hinders men from joining or leaving a religious community. All the more is it a violation of the will of God and of the sacred rights of the person and the family of nations when force is brought to bear in any way in order to destroy or repress religion, either in the whole of mankind or in a particular country or in a definite community."
Ovime je Koncil prihvatio odvojenost vjerskih zajednica i države, uz uvjet da se ne sprječava vjerske slobode. Inače, to stajalište ima većina današnjih monoteističkih religija: gotovo sve protestantske zajednice i značajan dio pravoslavaca, a prihvatljiv je i najvećem dijelu židovskih i dijelu islamskih vjernika. Vojnicima, policajcima, učiteljima, sucima, liječnicima i drugima koji rade u državnim ustanovama ne priječi se da vjeruju, ali tu vjeru ne trebaju nabijati drugima na nos vjerskim simbolimana na svojim radnim mjestima.
No bojim se da će na djelu biti uobičajeno licemjerje, pa će se deklaracija DIGNITATIS HUMANAE (www.vatican.va/archive/hist_councils/ii_vatican_council/documents/vat-ii_decl_19651207_dignitatis-humanae_en.html)ostati prazno slovo na papiru.
Kao na primjer u butiku na trgu zajedno s gaćama i tim stvarima
No, šalu na stranu, presuda o vjerskim obilježjima u učionicama pokazuje kako diše i razmišlja sekularna Europa. Čak i u državama u kojima su pripadnici jedne vjeroispovijesti u velikoj većini, nitko nema pravo nametati manjincima, pogotovo ne djeci, svoja uvjerenja i simbole. Raspelo je svakako »simbol talijanske povijesti i kulture«, kao što tvrde branitelji, ali isto tako »izloženost vjerskim obilježjima može biti uznemirujuća za djecu druge vjeroispovijesti, vjerske manjine ili ateiste«, kao što to stoji u obrazloženju presude.
Čim prije se i u Hrvatskoj, tom »predziðu kršćanstva« čije se stanovništvo gotovo 90 postotno izjašnjava katolicima, počne razgovarati argumentima, tim prije će biti manje nesporazuma oko raspela. I njegovog profaniranja isticanjem tamo gdje mu zaista nije mjesto.