No, bez obzira na »borbu s vjetrenjačama«, mještani otoka ipak se snalaze. Oni su dio svijeta koji kao da ne postoji, kao jedna mala nezavisna otočna državica bez vodovoda i kanalizacije (predizborno obećanje vladajućeg HDZ-a koje će, htjeli ili ne, prema regulativama EU morati ispuniti do kraja desetljeća), s jednakom vremenskom udaljenošću od Lošinja kao od Rijeke – dva i pol sata lokalnim brodom, jednako kao i katamaranom do Rijeke. Pa čak na vlasti imamo premijera koji rado ističe kako je život na otoku jednostavno savršen, a on je ipak sve samo ne to. U svakom slučaju, ovdašnji stanovnici kažu da mogu i bez »silne politike« – jer očito drugog izbora nemaju.
S druge strane tu su turisti, domaći i strani, koji se na veliko zaljubljuju u ovo predivno mjesto, jedno od najljepših na Jadranu. S bezbroj nedostataka koji bez politike, nažalost, ne mogu biti riješeni, sada se sve više spominje pripajanje Puli, koja je za Unije učinila više nego Lošinj – ništa (Unije su čak u minusu zbog Lošinja, tako da je »ništa« svakako bolje). Vratimo li se na uvodni dio teksta, otok s pogledom svakako ima mogućnost izbora jer se odavde sve više gleda prema Europskoj uniji i napretku, dok se inertnost (tromost) lokalne politike više ne može trpjeti.
Možda se, na kraju krajeva, netko iz uprave Jadranke d.d. koja se posljednje vrijeme i medijski hvali kako joj je stalo do otočana – odnosno do razvitka Lošinja – sjeti i da su Unije dio te silne »slatkorječive priče«. U suprotnom, neće se dugo čekati za drugi žuti, odnosno crveni karton.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments