Na pitanje potaknuto komentarom uz članak Glup, gluplji ... ali moćan Andreja Gregorina je poslala osvrt na neke dvojbe u vezi sa izgradnjom tornja na Osorščici.
Nisam u mogućnosti precizno odgovoriti jer je teško utvrditi tko je vlasnik zemljišta na kojem su izvršeni ovako opsežni radovi, a još nisam dobila poziv da izvršim uvid u građevinsku dozvolu u Uredu državne uprave u Ri (gospodin Fučić ima zakonski rok od 30 dana da cijeli predmet pošalje u Rijeku, a do sada je pošlo oko 2 tjedna).
Generalno, koliko je meni poznato, ukoliko se radi o gradskom zemljištu onda investitor mora ili sklopiti ugovor s Gradom kako bi dobio pravni interes nužan za pokretanje procesa ishodovanja potrebnih dozvola ili mora kupiti tu zemlju, ali tada, ovisno o visini cijene, ta prodaja (ne)mora ići na javni natječaj.
Prema mojim spoznajama prije par godina je o tome projektu bilo govora na Vijeću.
Sadašnja gradska vlast nije mi mjesec i pol dana odgovorila na upit o Gradu kao stranci u postupku pri izdavanju ove dozvole.
Ukoliko je vlasnik država stvari postaju još kompliciranije, a ništa nije jednostavnije niti ukoliko se radi o privatnom vlasništu, jer kod nas još nije izglasan zakon o urbanoj komasaciji (prisilnom izvlaštenju u slučaju poduzimanja zahvata od državnog interesa).
Iako je ovdje upitno da li se radi o državnom interesu, a ne radi se o urbaniziranom području.
Recimo da se to moglo srediti za gradnju antenskog tornja i transformatorske stanice na vrhu, no ostaje pitanje probijanja ceste od 10 km do vrha. Koliko je meni poznato svaka gradnja koja želi dobiti potrebne dozvole mora imati pristup s javne površina. Ovdje to gotovo sigurno nije bio slučaj, pa je ili trebalo kupiti sve parcele preko kojih prelazi cesta ili sklopiti ugovor s vlasnicima.
E sada, čula sam za još jednu kombinaciju, ali ona nije provjerena: da se s obzirom na zahvat u građevinskoj dozvoli može naznačiti da se sve potrebno za radove doveze zračnim putem. Ako pretpostavimo da je to moguće, a investitor je naknadno odlučio ipak probiti cestu, morao je tražiti dopune postojeće građevinske dozvole ili ishoditi novu građevinsku dozvolu. A tu je i činjenica da INA ne govori o "cesti", nego o "radnom pojasu" što sigurno nije samo terminološka razlika.
Sve u svemu, INA nije očekivala da će nekome pasti na pamet bilo što pitati, pa se baš i nije pretjerano trudila posložiti sve kockice. Sada kada je pitanje postavljeno lupetaju gluposti jer iz iskustva znaju da im se to dopušta u Hrvatskoj.
Tako u Sisku postoji ulica duga oko 2 km gdje u svakoj kući živi barem jedna osoba oboljela od raka, a ministar zdravstva i dalje tvrdi da grad Sisak ni po čemu ne odskače od prosjeka po broju oboljelih od karcinoma.
S obzirom na to da nisam dobila odgovor na prijavu već mjesec i pol dana, obratila sam se antikorupcijskoj nevladinoj udruzi iz Zagreba da postavi pitanje Ministarstvu zaštite okoliša o ovom predmetu.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Nadajući se da su za to prozirno davanje alibija devastatoru orginizatori priredbe dobili primjerenu naknadu, želim ukazati lošinjskoj javnosti i ovim lošinjskim “sponzorušama” na jedan sličan primjer kupovanja udruga i javnosti kako bi se nesmetano uništavalo okoliš.
Naime, eko udruga Zvona Kaštela je pozvala udruge da odbace CEMEX-ov poziv na prostituciju! Da pojasnim, CEMEX je multinacionalna kompanije sa sjedištem u Meksiku, a vlasnik je kaštelanskog Dalmacijacementa.
Zvona Kaštela poručuju: Metodama donacija i sponzorstva javnih institucija i civilnih udruga CEMEX nastoji umanjiti javno zanimanje za okoliš i prikazati da djeluje ekološki i etički ispravno, iako za Kaštelanski zaljev stvara situaciju koncentracijskog logora.
Povodom objave javnog natječaja za dodjelu donacija i sponzorstva društvima, Ekološka udruga Zvona Kaštela uputila je poziv ODBACITE CEMEX-ov POZIV NA PROSTITUCIJU!
Očito je da to na Lošinju počinje raditi INA. Sponzoriranjem jedne sportske priredbe nastoji umanjiti javno zanimanje za svinjarije koje radi u lošinjskom okolišu i prikazati se kao da djeluje ekološki i etički ispravno kao “društveno odgovorna kompanija”. Ukratko, netko je na Lošinju objeručke prihvatio poziv na prostituciju tvrtke INA.
“Juda Iškariotski, uvidjevši kakav je grozan zločin učinio, vraća 30 srebrenika. Glavari svećenički uzeše srebrenike i rekoše: Ne smiju se staviti u hramsku blagajnu, jer su krvarina”, podsjećaju ekolozi iz Kaštela.