Neće nju lošinjska sirotinja ubiti i pojesti, nego lošinjski lovci koji imaju novaca za kupiti pušku. A ubiće je i neće pojesti kao onaj lošinjski uglednik koji je lovio labudove, ili oni što su pobili jato iscrpljenih divljih gusaka.

Na naš otok vitalnosti usmjeren na ekologiju i održivost sletjelo je prilikom jake bure veliko jato divljih gusaka, koje inače ne slijeću na ovo područje. Iscrpljene glaðu i vremenskim prilikama koje su zahvatile područje cijele Evrope sletjele su na otok. Bilo je vrijeme lovostaja. Guske su bile zaštićene vrste, dobro to nije dužan znati svatko, ali lovci jesu. Naši vrijedni lovci, suprotno onome za što uvijek tvrde da ih pokreće, briga za populaciju divljih životinja, bez obzira na lovostaj, crvene i bijele knjige koje nabrajaju zaštićene vrste, odstrijelili su cijelo jato. Da bi tek nakon pokolja ovih jadnih životinja ustanovili da su životinje toliko mršave i jadne da ih ne mogu niti pojesti. Lošinjski su lovci, dakle, pokazali jasan deficit znanja i morala.

Iz ovog članka (www.volim-losinj.org/razno/svjetski_dan_ptica_selica_2012.html)

PATKA MIRA NA LOŠINJU?

Nije divlja, već pitoma i to mošusna patka. Nekome je odlutala, brižna.