Kraj je godine, vrijeme kada masa dodatno zbija redove, asimilira dio pučanstva koje samo periodično podliježe općoj histeriji, te pada u trans opsesivno-kompulzivnog jedenja, pijenja i kupovanja.
Repertoar pojmova koji je pušten u opticaj sa zadaćom da kozmetički neutralizira cijelu priču (blagovanje, druženje, darivanje) potrošen je do te mjere da je javno zdvajanje nad činjenicom kako prežderavanje, oblokavanje i konzumerizam nisu vanjske manifestacije kršćanskih vrijednosti postalo dio obaveznog intelektualnog legitimiranja.
S obzirom na to da je Hrvatska (ipak) laička država, promijenimo točku gledišta i cijelu situaciju skenirajmo kroz neki pojam koji nije primarno konfesionalno konotiran . . .
Recimo “epikurejstvo”, svjetovna inačica blagdanskog pretjerivanja.
U svom izvornom, antičkom smislu označavala je težnju ugodi do koje je POJEDINAC dolazio SPOZNAJOM. Ona ga oslobađa suvišnih strahova, predrasuda i želja jer jedino kada se lišimo neznanja možemo postići mir koji nas otvara za pravednost, solidarnost, prijateljstvo.
Stoljeća su učitala nova značenja u ovaj pojam, pa je od produhovljenog hedonizma ostala tek oznaka za tjelesnu nasladu. Međutim, kritizirati raskalašenost znači kritizirati nebrigu pojedinca za vlastiti duhovni razvoj i zdravlje, posljedično i njegov odnos prema drugima i svijetu, a kritizirati konzumerističku histeriju znači problem svesti na otklon od (nekog) kanona.
Kritika se, dakle, ne odnosi na moral stada, nego na činjenicu koga stado trenutno slijedi. Sukladno tome poziva se na kontempliranje, ali ne i na kritično promišljanje i djelovanje.
17. i 18. prosinca, na početku blagdanskog stampeda, održan je u Opatiji susret “Plavog foruma”, mreže ekoloških udruga, na kojima se raspravljalo o pojedinim segmentima problematike zaštite okoliša:
• o prostornim planovima koje su politika, kapital i poslušni činovnici pretvorili u sredstvo za bogaćenja pojedinaca i devastiranje prostora
• o golfu kao elegantnom načinu da se urbaniziraju atraktivna područja i pri tome opljačka lokalno stanovništvo
• o promašenosti koncepcije gospodarenja otpadom koja ne provodi komparativnu analizu prilikom odabira lokacije centara za gospodarenje otpadom
• o sklonosti predimenzioniranom nasipavanju obale (marine, luke, umjetne plaže) kojim se uništava život ne samo na području nasipavanja, nego i izvan zone zahvata zbog utjecaja morskih struja i valova
• o problemu ilegalnih kamenoloma i nesaniranju devastiranog prostora
• o studijama utjecaja na okoliš koje ne kompromitiraju stručnost članova komisije, ali kompromitiraju njihov moral…
Međutim, od kvalitetnih informacija važniji su bili ljudi koji su posredovali te infomacije. Sposobni kritički promatrati svijet, u ovom slučaju kroz prizmu ekoloških vrijednosti, oni su ih temeljem osobnog iskustva učinili operativnim.
Neki od sudionika bili su vjernici, neki su razvili osebujni (panteistički) odnos prema prirodi, neki su u svom djelovanju rukovođeni filantropskim uvjerenjima, međutim, svi su ekologiju prepoznali kao širenje područja borbe u trenutku kada prostor, jedina vrijednost koja je donekle preživjela pljačku zvanu privatizaciju, privlači lešinare najgore vrste.
Jer ako živimo u društvu u kojem vrijedi parola tko je jamio, jamio je, onda je prostor još jedino što se može jamiti.
I upravo ta činjenica trebala bi nas mobilizirati. Jer sada više nije najbitnija Vaša senzibiliziranost za ekološku problematiku, Vaša zainteresiranost za nedoumice urbanizma, Vaša hortikulturalna ili arhitektonska estetska orjentacija, nego činjenica da se borite za svoju budućnost, budućnost svoje djece i ono malo dostojanstva što Vam je preostalo nakon posljednjih deset godina opće grabeži, političke prostitucije i medijske lobotomije.
Za kraj ću ponoviti želje koje je koordinator jedne ekološke planinarske sekcije iz Zagreba poželio u 2007. godini “prijateljima iz NGO-a”:
Jadran bez invazivnih algi, tankera i naftnih mrlja, Istru bez tvornice kamene vune, Motovun bez igrališta za golf, Osorščicu bez žičare, Vransko jezero bez požara, Dobru bez hidroelektrane, sanaciju svih nelegalnih kamenoloma, šljunčara, bespravnih gradnji, odlagališta otpada…
A popis se, na žalost, može i dalje nastaviti. Recimo: Brač bez tunogojilišta, rezervat dupina bez marine, Dalmaciju bez tvornice azbesta, zagrebački Cvjetni trg bez trgovačkog centra, Crikvenicu bez kilometara umjetnih plaža, Dioklecijanovu palaču bez novih zgrada, Lećevicu bez Centra za otpad, Srđ bez apartmanizacije … osjećajte se slobodnima nastaviti.
Pa, sretna Vam Nova godina, iako mi se čini da sreća baš i nije ono što bi nas moglo spasiti.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Ona dakle ne razmatra moral "stada" već lamentira o tome da "pastiri" pozivaju na Božićnu kontemplaciju, a ne na kritično pomišljanje i djelovanje.
Uz "stado" koje se uspješno odvraća od kritike i akcije zaista nam samo sreća može pomoći. Žao mi je što nam pastiri nisu uputili poruku da Bog pomaže onima koji i sami nešto poduzimaju umjesto što savjetuju kontemplaciju.
Ne razumijem vaš komentar?!
Preteška zadaća za stado kojem pripadaš. Zar ne?