Godinu dana star problem vezan uz imovinskopravne odnose i tumačenja oko granica i širine javnog puta rezultirao je fizičkim sukobom, u kojem je sudjelovalo pet osoba. Sukobu su svjedočili turisti i žitelji naselja Artatore, piše Novi list.
Prema pisanju lista u nedjelju oko 13 sati u naselju Artatore Davor Kordiš, vlasnik Restorana Oaza, krenuo je bagerom odmaknuti betonske blokove s dijela puta, za kojeg kaže da ga je Davorin Jureković privatizirao pod upitnim uvjetima, a koji je prije toga tridesetak godina služio kao javni put do uvale Ružmarinka te kao interventni protupožarni put do predjela Kandija. Fizički sukob počeo je nakon što se po riječima Kordiša, nakon verbalnog sukoba između njega i Jurekovića, koji mu je zaprijetio da će mu bagerom srušiti restoran ako priđe međi, u raspravu uključio i Jurekovićev zet, Alan Šepuka. Nakon verbalnih prijetnji započeo je i fizički sukob, a kad je Šepuka koljenom udario Kordiša u oko, u pomoć ocu priskočio je njegov devetnaestogodišnji sin, da bi također dobio udarac u glavu.
List ističe da je to posebno pogodilo Kordiša jer mu sin ima epilepsiju. Otac tvrdi da su to znali i Jureković i Šepuka, ali ih to nije priječilo da ga udare. U pomoć Jurekoviću, držeći Kordiševog sina, priskočio je i susjed Marijan Polić, pa je prema pisanju lista tučnjava nastavljena. Sukob je završio odlaskom Kordiša i njegova sina u Dom zdravlja. Lošinjska policija podnijela je prekršajne prijave protiv svih pet sudionika tučnjave zbog remećenja javnog reda i mira.
Podnaslovom Javni put postao privatni Novi list podsjeća da je Davorin Jureković, inače vlasnik Kamenoloma Brdo Kušć i suhe marine u naselju Artatore, javnosti poznat kao bespravni graditelj marine u uvali Ružmarinka, zbog čega je prošle godine na tom dijelu u dva navrata interveniralo Ministarstvo zaštite okoliša i prostornog uređenja, te uklanjalo bespravnu gradnju. Upravo činjenicom da je Jureković zaustavljen u bespravnoj gradnji, Kordiš objašnjava nastale probleme i kaže kako se Jureković osvećuje svima koji su bili protiv njegove bespravne gradnje, a na listu kojima treba zagorčati život stavio je njega i obitelj te mu se sveti onemogućavajući ga u normalnom obavljanju ugostiteljske djelatnosti. Naime, formiranjem novog javnog puta, koji je uži i drugačije trasiran, Kordiš opskrbu svog restorana obavlja pod otežanim uvjetima. Zbog toga je tražio i izmjere geometra, a izvijestio je i gradsku upravu, jer je prije nekoliko godina upravo odobrenjem Gradskog poglavarstva Jureković dobio pravo služnosti javnim putem.
Na koji je način javni put naknadno postao privatni, ni Kordišu, ali ni mnogim drugim mještanima naselja nije jasno. Ivan Ružić tvrdi da je novim javnim putem ugrožena sigurnost, jer više nema pravog protupožarnog puta, a onemogućen je normalan prilaz predjelu Kozlarica. Prema pisanju Novog lista Ružić je ogorčen Jurekovićevim postupcima jer smatra da nije sporan samo javni put, nego da Jureković k tome ucjenjuje i onemogućava u obavljanju posla mnoge ljude. Izjavljuje da zbog vlastite sigurnosti o tome ne želi javno govoriti, jer je zahvaljujući golemim bogatstvu i vezama Jureković vrlo moćan i "nije mu se dobro zamjeriti".
Podnaslovom Svi pokušaji uzaludni Novi list ističe Kordiševu tvrdnju da su svi pokušaji rješenja legalnim putem, preko državnih inspekcijskih službi, uvidima u katastarske čestice te u gradskoj upravi ostali uzaludni, a da je on u međuvremenu onemogućen normalno raditi i osigurati prihod sebi i svojoj obitelji u vlastitom restoranu, koji je blokiran golemim betonskim blokovima.
Sliku tučnjave razbijenih glava i noseva ponijeli su i turisti koji su svjedočili cijelom događaju, a ne razriješi li se pitanje granice i širine javnog puta do kraja, u što bi se trebale uključiti službe od lokalne do državne razine, problemi bi se mogli nastaviti, piše Novi list.
"Kažu nam, mnogo je toga nejasno, a Artatore postaje »barutana«, pa bi posljedice mogle biti teže od tjelesnih povreda i verbalnog sukoba" zaključuje autorica članka Ira Cupać Marković.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Pakao je već bio popunjen, a ljudi su vani čekali u dugom redu. Ðavao je
morao zatvoriti vrata i tako spriječiti ulazak novih kandidata.
- Ostalo je još samo jedno mjesto i pripast će najvećem grešniku - objavi
on okupljenima. - Je li netko od vas možda višestruki ubojica? Nitko se
nije javio, pa on krene ispitivati što je tko zgriješio. Uto spazi jednoga
kojeg prije nije zamijetio.
- Što si ti zgriješio? - upita ga.
- Ništa, ja sam dobar čovjek, ovamo sam dospio zabunom.
- Ma, mora da si neðto učinio, promrmlja ðavao, pogreške nam se baš ne
dogaðaju, svi koji su ovdje - nešto su zgriješili.
- Znam to, reče čovjek, ali ja sam uvijek bio daleko od svakog zla. Kad sam
vidio kako ljudi progone jedni druge, ja u tom ludom lovu nisam sudjelovao.
Djeca su umirala od gladi, prodavali su ih kao robove, odbacivali su
siromahe kao ¹to se baca smeće. Izmišljali su lukavstva kako bi jedni druge
varali. Ja sam jedini odolijevao napasti i nisam ništa činio, nikada ništa.
- Baš ništa? - upita ðavao s nevjericom. Jesi li siguran da si sve to
vidio?
- Da, svojim vlastitim očima!
- I ništa nisi učinio? - opet će ðavao.
- Ništa - odgovori čovjek.
Ðavao se grohotom nasmije: Uði prijatelju moj, ovo je mjesto za tebe!
(iz knjige "Tko su dobri ljudi?"
Majde Rijavec i Dubravke Miljković)
- Richelieu -
Baviti se aktivizmom i ukazivati na kršenja zakona, bespravnu gradnju i uništavanje okoliša te prokazivati institucije i pojedince koji pridonose nezakonitosti, prilično je opasan posao. Osjetila je to Andreja Gregorina iz cresko-lošinjskog ogranka Eko Kvarnera.
Sličan napis objavljuje i današnji Večernjak.
Mislim da je razlika izmeðu aktivista i ostalih graðana u tome što aktivist osim mozga mora imati i "jaja".
Ministarstvo zaštite okoliša tri
godine nije provodilo svoja rješenja o uklanjanju, lokalna samouprava četiri godine nije ukidala ugovor s devastatorom i podnosila prijave, graðevinska inspektorica nije radila svoj posao. Svi zajedno DESET godina nisu radilli ništa da bi spriječili devastaciju.
Ministarstvo je došlo nakon dvije godine mog upornog medijskog prozivanja i pisanja prijava, požurnica, slanja fotografija. Lokalna samouprava nikada nije suraðivala, nikada nije napisala niti jednu prijavu, a ugovor o putu je ukinula kada puta više nije bilo jer ga je zatrpalo ministarstvo. Graðevinska inspektorica napisala je rješenje o uklanjanju tek kad je došla viša inspekcija iz Zg kojoj sam predočila dokumentaciju (katastarski izvodi, rješenja, ugovor, fotografije) koja nije ostavljala nikakvu mogućnost da rješenje ne bude doneseno.
Koliko mu je vlast "stala na put" dokazuje i slijedeće: ministarstvo nije uklonilo infrastrukturu, lokalna samouprava je ucrtala uklonjeno u novi prostorni plan, a kao bonus devastatoru se želi protuzakonito legalizirati kamenolom. Država je dopustila da 1 260 000 kn protupravno stečene koristi zbog ilegalne eksploatacije otiðe u zastaru, a graðevinska inspektorica i lokalna samouprava nisu podigli kaznenu prijavu za devastiranje ZOP.
Dakle, molim lijepo, prosvijetlite me: koja vlast je sudjelovala u tome da se devastatoru stane na put? U najboljem slućaju se može reći da je povremeno bila prisiljena nešto napraviti, ali da je istovremeno već smislila korak kako da to anulira.
Takoðer Vas molim da mi objasnite na koji način je Eko Kvarner "brutalno kriv" za sadašnji izgled Artatora, odnosno "uzrok i posljedica (velikim dijelom)".
Možda ja nisam dobro informirana, ali koliko je meni poznato prostor je deset godina devastirao D. Jureković, a državne institucije i lokalna samouprava su mu pružale aktivnu i pasivnu podršku. Ja sam učinila sve što je moguće da se onemogući daljnja devastacija i ukloni bespravna gradnja.
"Uzrok", dakle, teško mogu biti "zeleni" jer nemamo minere i dinamit, tešku mehanizaciju i vlast na svojoj strani.
Idemo vidjeti koliko smo "posljedica".
S obzirom na to da sanacija od strane ministarstva u Hrvatskoj ne podrazumijeva rekultivaciju, eko koordinacija je odmah nakon što je brdo zatrpano, gradu kao vlasniku zemljišta ponudila projekt u kojem smo željeli ozeleniti devastirano područje (plus tribina, edukativni skup s mladima, izložba fotografija). Odgovor nikako da doðe, pa odlazim na razgovor s gradonačelnikom i gdjom Rukonić gdje mi je lijepo objašnjeno da to baš i nema smisla jer
,eto, oni tamo misle ponovo graditi isto. A, gle čuda, ministarstvo je zaboravilo ukloniti infrastrukturu, a D. Jureković je već istovario betonske blokete kakvi su potrebni za gradnju ...
Onda sve ispočetka: studija slučaja za Ured eu komisije, višemjesečno skupljanje informacija i pisanje primjedba protiv ponavljanja devastacije, iznalaženje prostorno-planskog rješenja prihvatljivog za okolinu i stanovništvo Artatora, mediji, tužba da doðem do zapisnika o uklanjanju jer mi ga ministarstvo ne želi dati itd. Pisanje o tome na ovoj stranici uvijek je edukativnog karaktera i ne predstavlja lupetanje u prazno, nego slijedi NAKON što smo nešto odradili.
Vi, naravno, možete smatrati da "ništa koristno nismo napravili" i da je sve to samo "mlaćenje prazne slame", ali onda morate objasniti što bi po vama bilo učinkovito.
Ili, još bolje, što ste sami poduzeli. Jer aktivisti su graðani kao i svi ostali graðani RH, a ono što ih razlikuje od ostalih graðana samo je to što su odlučili biti AKTIVNI. Nigdje u zakonu ne piše da to ne smijete biti i Vi.
Zato "pozitivno apeliram" na Vas da to i učinite i tako nas spasite. A tko zna, kako živite u uvjerenju da smo "profitirali", možda se, za razliku od nas nesposobnjakovića, i obogatite.
antonv39
s postovanjem Anton
Moj komentar vas je u svakom slucaju dojmio.Nije se lako s bikovima bosti.
Dado i taj slucaj je kao sto sam u svom clanku navo posljedica vremana i projena koje svi dozivljavamo.Primam na sebe i Vasu kritiku jer kada ste to pisali bili ste i medju redovima samokriticni.
Iz sveg proizlazi jedna pozitivna energija,borbena i nepomirljiva prema institucijama i onima koji sve rade da se nista bitno ne dogodi.
Sto se mene tice ukolko sam iz Vaseg komentara raspoznao,prikljucujem Vam se svim srcem jer sam i ja takav da se nemogu pomiriti sa sranjem i bezvlascu onih koji imaju" nesto para " te cine i misle da mogu uciniti sto im je volja.
Vjerojatno raspoznajeete da ste dobili jednog suborca.Smatram se dobro stojecim u drustvenom i financijskom smislu i nije mi potrebno da bilo sto jos na ovaj ili onaj nacin zARADIM ILI PROFITIRAM:Radi se o okolini,razumu i moci upornost te zdravom razumu pristupnih argumenata.
Dakle bez da "muckam vodu u avanu"pridruzujem Vam se iskreno.Ljubazno moolim za direktni kontakt.
S dubokim postovanjem
Anton
Organizacije civilnog društva za zaštitu okoliša mogu biti krive samo ako su u svoj projekt napisali da će nešto učiniti, primili za to novce i nisu ništa napravili. Ni u kom drugom slučaju ne mogu biti krivi na za što. Koliko znam, Eko Kvarner Cres - Lošinj nema prihoda i sav njihov rad financiran je novcem svojih članova.
Organizacije civilnog iliti graðanskog društva su, kako samo ime kaže, organizirani graðani koji pokušavaju napraviti nešto na onim područjima na kojima je zakazao sustav. Naravno da oni nemaju one instrumente koje ima sustav, a to su administarcija, svi mogući servisi, proračun, sredstva represije, ukratko moć.
U uvali Artatore zakazale su sve institucije sustava, dakle inspekcijske službe, lokalna samouprava, policija, kao što je to dokumentirano dokazala Gregorina. Ona je obavila njihov posao, što ne znači da je ona sada zadužena i dalje za njihov posao i da sada trebaju svi nju pozivati i prozivati kada se nešto zbiva, što nije dobro za okoliš i ne udovoljava estetskim kriterijima promatrača. Zeleni, kako ih je nazvao Anton, ne smiju biti jedini čuvari okoliša, jer to onda označava kraj društva, a bogami i obaveze da se plaća porez.
Ako su graðani nezadovoljni stanjem na bilo kojoj lokaciji, neka se potuže, alarmiraju inspekcije i medije, pišu i traže, te educiraju ignorante(kao Gregorina). Možda će ih onda proći volja da taj posao, za koji treba ogromna energija, vrijeme, istraživanja i znanje nazivaju mlaćenjem prazne slame bez veze. Svatko, tko nije državni službenik sa ingerencijama da to radi, ima prava svega toga uložiti u javno dobro u onoj mjeri u kojoj to može i želi.
Prozivajte malo one zbog kojih se ništa više ne dešava. To nisu zeleni.
je logicna posljedica stanja i lude situacije kako bi bivse komunjare rekle na terenu. Problem je veoma dugorocne naravi. Volim i pratim Losinj veoma dugo. Sve u svemu problem je posljedica odnosa i vremenskih turbulencija koje prolazimo. Skraceno bih sistematizirao
1. Dado Jurekovic je sin jednog bivseg super komunjare/svemocnika kakovih je u nase vrijeme fala Bogu sve manje.On je u svoje vrijeme bio Bog i batina / Predsjednik, Sekretar itd. Malog Losinja i mogao je sto je i cinio sto je god htio u punom smislu rijeci.
2. Sin Dado nastavio je u smislu svog oca. S time da je on jako marljiv i vrijedan covijek i poduzetnik. Nezgoda je da mu fali politicka podrska i moc kakovu je imao otac. Jasno je
da tu onda granice nema. Da mu nisu vlasti i velikim djelom zeleni stali na put vjerovatno bi on bio veleposjedik Losinja a ostali sluge pokorne koje zive i rade na njegovom feudu.
3. Gore spomenuti zeleni su zasluzni a isto tako brutalno krivi da je danasnji Artatore za sljedecih nekoliko godina devastiran. Zdravim razumom nije za ocekivati da ce Gosp. Jurekovic bez enormnog pritiska Vlasti, Suda, Ministarstva bilo sto uciniti da se postojeca estetska i ekoloska situacija promijeni na bolje.
4. Kao sto rekoh zeleni su uzrok i posljedica /velikim djelom/ stanja koje je nastalo. U pozitivnom smislu apeliram na njih da ne melju praznu slamu bez veze te u visoko umnim diskusijama te pri tome ostare a u stvari nista korisnog na kraju nisu ucinili. Postovani visoko umni zeleni krenite dalje jer se je pozitivna lavina zaustavila i Artatore je sada stvarno devastiran s nekakovim polovicnim rjesenjima i privatnim konfliktima ozbiljno opterecen.
To bi bio moj komentari sve se reducira na to da je lako uciniti zlo a veoma tesko to popraviti. Pravda je poznato velika kauguma i veoma spora. Sasvim je sigurno da se kojekakovi zeleni, crni ,crveni zele profilirati pri toj nezahvalnoj i nazalost zalosnoj temi.
Narodna poslovica kaže:Tuðe prokleto".
O obojci govore njihova dijela odnosno nedjela.
Kazes Mario:
Kordis nije shvatio da mu je Jurekovic zelio napraviti uslugu....
pa neka Jurekovic naparvi uslugu sebi i gradjanima ove drzave i porusi svoje bespravne gradnje...
Sa stovanjem
Od svega što si ti nabrojao ja ništa nisamnapisao a to možeš vidjeti ako izvadiš glavu iz Kordiševe guzice i pažljivo pročitaš moj tekst.
Nisam odvjetnik Novog lista, ali da vidimo činjenice kako ih je list izložio:
1. Kordiš je krenuo bagerom odmaknuti betonske blokove s dijela puta.
2. Jureković je zaprijetio da će bagerom srušiti Kordišev restoran.
3. Izbila je tučnjava
Da vidimo pozadinu priče kako je na temelju izjava dijela sudionika izlaže Novi list:
1. Kordiš tvrdi da je taj put Jureković privatizirao pod upitnim uvjetima, i da je taj put tridesetak godina služio kao javni put do uvale Ružmarinka i kao interventni protupožarni put do predjela Kandija.
2. Kordiš tvrdi da je novi javni put uži i drugačije trasiran te da je time oštećen jer opskrbu svog restorana obavlja pod otežanim uvjetima.
3. Kordiš tvrdi da je zbog toga tražio izmjere geometra i da je izvijestio gradsku upravu, jer je prije nekoliko godina upravo odobrenjem Gradskog poglavarstva Jureković dobio pravo služnosti javnim putem.
4. Kordiš tvrdi da je javni put postao privatni i da da je novim javnim putem ugrožena sigurnost jer više nema pravog protupožarnog puta, a onemogućen je normalan prilaz predjelu Kozlarica.
5. Kordiš tvrdi da su svi pokušaji rješenja legalnim putem, preko državnih inspekcijskih službi, uvidima u katastarske čestice te u gradskoj upravi ostali uzaludni.
Novi list ne navodi izjave druge strane (iz razloga o kojima se može samo nagaðati) no njen se stav može iščitati iz reakcije na Kordišev pokušaj da stanje na spornom javnom putu sredi u skladu sa svojim tumačenjem.
Pretpostavimo li da je istinit navod da je Kordiš pokušao riješiti svoj problem legalnim putem te da su ti pokušaji ostali uzaludni možemo izvesti sljedeće zaključke:
1. Kordiš je, kako se to kaže, uzeo zakon u svoje ruke i pokušao učiniti ono što su po njegovom mišljenju trebale učiniti tzv. državne institucije
2. Jureković je takoðer uzeo zakon u svoje ruke i svoj interes branio u vlastitoj režiji, umjesto da se obratio državnim institucijama.
Lišen bilo kakve veze sa sudionicima ovih dogaðaja i interesa za njihove poslove stvar sagledavam sa stanovišta odgovornosti za ovu provalu nasilništva. Odgovorne su samo i isključivo te tzv. državne institucije na svim razinama koje su iz tko zna kakvih i kojih razloga ignorirale Kordiševe (navodne) pokušaje da spor riješi legalnim putem.
Ne želim biti prorokom, ali iz iskustva znam kako će se stvar okončati. Sve će završiti pred prekršajnim sudom, a čovjek koji je pokušao provesti ono što je bila zadaća državnih institucija bit će kažnjen za narušavanje javnog reda i mira. Oni koji su ga doveli u situaciju da radi njihov posao neće biti kažnjeni, već će i nadalje primati plaći za rad koji ne obavljaju. Primit će je i sudac za prekršaje obavivši posao zaštite slova zakona od njegova duha.
Članak glasi:
Parcela se nalazi pored "Suhe marine Artatore", a od mora je udaljena svega 20-tak metara. Betonski bloketi su ili poredani jedan do drugog uz rub parcele ili položeni jedni na druge unutar parcele do visine od cca 5 m. Radi se o cca 180 tona betona odloženog u zaštićenom obalnom pojasu.
Na ponuðenu temu nudim dva pitanja:
1. Da li je legalno odložiti cca 180 t betona u zaštićenom obalnom pojasu?
2. Zašto bi netko odložio cca 180 t betona u zaštićenom obalnom pojasu?
Na prvo pitanje nemam odgovor. Još prošlo ljeto o svemu sam obavijestila Grad Mali Lošinj i Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva, ali do danas nisam dobila odgovor.
U svibnju ove godine ponovo sam uputila prijave, ovaj puta s napomenom da je predmet uvršten u studiju slučaja o nefunkcioniranju sustava Republike Hrvatske u segmentu zaštite okoliša pripremljenu za Ured europske komisije u Zagrebu. Velikim, podebljanim, crvenim slovima. Naš provincijski mentalitet (ponekad) reagira na takve stvari.
Na drugo pitanje nudim dva odgovora: prvi odgovor oslanja se na pragmatičnu stranu naše prirode, a drugi referira na artističke sklonosti ljudskog duha.
Bageri MZOPUG dva su puta tijekom 2006. godine dolazili u naselje Artatore kako bi proveli šest rješenja o uklanjanju bespravnih gradnji investitora kamenolom "Brdo Kušć"(lukobran i plato u uvali Ružmarinci, "Suhu marinu Artatore", kolni put koji ih povezuje). Infrastrukturu mini-marine su "zaboravili" ukloniti, meðutim, Grad Mali Lošinj nije zaboravio u novi prostorni plan uvrstiti prijedlog da se u uvali Ružmarinci napravi luka otvorene za javni promet koja zahtjeva ponovnu gradnju pristupnog puta, platoa i lukobrana.
Parcela na koju su istovareni betonski bloketi udaljena je od uvale Ružmarinke cca 80 m, a koriste se, gle čuda, i prilikom gradnji luka.
S druge strane, možda su porivi kojima se rukovodio vlasnik parcele bili više umjetničke i plemenite prirode. Osobno u ovom artefaktu vidim modernu skulpturu koja simbolizira stanje našeg duha, a u u svakom bloketu hipostazu neke od priča o betoniziranju obale koja svako malo iskrsne u novinama. Zato svakome tko želi u živo iskusiti grotesknost našeg odnosa prema prirodi predlažem da prošeće do Artatora i stane nasuprot ovoj gomiletini betona u blizini mora.
Kako ovako važna tvorevina ljudskog duha ne bi ostala bezimena, otvaram natječaj za iznalaženje najupečatljivijeg naziva za ovo "teško" umjetničko djelo.
Moj prijedlog glasi: Betonski mentalni sklop. Ili, možda, Apoksiomen našeg doba.
Izgleda da se naziv "skulpture" nametnuo ovim nemilim dogaðajem: Barutana
btw.... blokovi su na zemljištu onoga tko ih je postavio....
o tome novinarka ni riječ da bi rekla....
A ja sam do sada živjela u zabludi da moju duhovnu hranu čine npr. filmovi Tarkovskog i čitanje suvremene francuske proze. Ali tko sam ja da o tome sudim, Vi sigurno znate bolje.
Zlostavljam D. Jurekovića uz pomoć "frendice iz NL". Opet me potcjenjujete: o devastaciji Artatora izvještavao je i Večernji list i Jutarnji list i HTV i NOVA TV. Zamislite koliko "frendova" imam u medijima, pa D. Latin mi mora biti kućni prijatelj kad se o tome govorilo i u "Latinici".
Sve u svemu, ništa novo, A. Gregorina ostaje trajna inspiracija nekih čitatelja ovih stranica. Razlika je jedino što neke zanimaju moja crijeva, a neki iskazuju zabrinutost za siromaštvo mog duhovnog života. Sudeći prema razini komentarima njihov duhovni život mora da je vrlo bogat.
Gospodin Jureković je bio grubo napadnut a da se tamo nije našao (hvala Bogu) zet i prvi susjed tko zna što bi bilo. Piše se o epilepsiji a isti mladić je pokazao da zna i napasti i udariti u (kompi) sa svojim ocem Bolesnoga Dadu i to na podu. Nigdje ne piše da je Gosp. Jureković samo tražio da se sklone sa (njegove zemlje) te da je zbog toga on bio izložen brutalnom napadu iscrpljen i slab pa tako i nesposoban da se brani od nasilnika koji su sada odjednom žrtve.
Prikazuje se i kao nekakva opasna spodoba od koje se svi boje i strepe i to baš od ljudi koje je godinama kreditirao i pomagao im a to svi znaju. Žalosno je vidjeti do kojih granica idu mediji u želji za blaćenjem Davorina Jurekovića. Nadao sam se da je vrijeme takve vrste propagande gdje je uvijek i samo jedan kriv prošlost.
Npr. sin ima epilepsiju i oni ga nisu zbog toga smjeli udariti, daleko od toga da ga nisu nikako smjeli udariti bez obzira na bolest, ali što se on išao tući ako ima takvu bolest
Ne branim ni Šepuku ni Jurekovića, neprihvatljivo je bilo što rješavati na takav način i to je apsolutno nedopustivo i primitivno ponašanje koje od jednog fakultetski obrazovanog čovjeka nikada ne bi očekivao. Uz to da obnaša i funkciju direktora u jednom "uglednom" Lošinjskom poduzeću. I predsjednik je sportskog kluba i štojaznamštojoš.
Uvijek sam mislio da je on jedan fini gospodin, ali ovo.....
Svi znamo da medalje ima dvije strane. Ocekivala sam vise od vaseg clanka......