Pod naslovom "Mali Lošinj poput Praga ili Dubaija" u Otočnom Novom listu, prilogu Novog lista za kolovoz 2007. objavljen je napis Martne Krajine o zajedničkom projektu Grada Malog Lošinja, Turističke zajednice i gospodarstva Destinacijski brand management .
Ponekad kad smo iscrpljeni napornim radnim danom ili nam je jednostavno dosta učenja, uhvatimo se kako sanjarimo o dalekim destinacijama poput Dubaija, Praga, Pariza ili onih malo bližih poput Dubrovnika ili Opatije. Nismo svjesni da nam ti gradovi ne mogu ponuditi ništa više od onoga što imamo na našem otoku Lošinju. Lošinjsko otočje obiluje velikim prostornim i graditeljskim vrijednostima, bogatstvom flore i faune te bogatom kulturno - povijesnom tradicijom. U čemu je onda problem?
Gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli, direktorica Turističke zajednice Lošinj Đurđica Simičić, savjetnica Marina Dukanović iz zagrebačke tvrtke Carpe Diem Consulting te Sanja Trajkov iz Jadranke d.d. nositelji su projekta »destinacijski brand management« koji bi nam u mnogočemu mogao pomoći. Radi se o nizu konkretnih programa koji će pridonijeti promicanju turističkih, sportskih, investicijskih i ostalih zbivanja u cilju stvaranja bolje pozicije Lošinja kao destinacije kako na domaćem tako i na inozemnom tržištu. Upravo ta bolja pozicija na tržištu i prepoznatljivost destinacije su najistaknutije karakteristike branda. Cilj je kvalitetu destinacije podići nakategoriju četiri zvjezdice, a taj projekt brandiranja će se odvijati kroz nekoliko faza.
Ispitivanje tržišta
Ono što ovaj projekt razlikuje od mnogih drugih koji su doneseni na tu temu, je da bi destinacijski brand management bio uspješan, aktivno moraju sudjelovati svi lokalni subjekti koji se bave turizmom, a i stanovništvo koje ovisi o njemu. Kooperacija građana, vlasti i poduzetnika u svim fazama projekta najvažniji su faktor u tome. Prvi cilj je raznim metodama ispitivanja tržišta te aktivnim sudjelovanjem poslovnih subjekta i stanovništva, doći do dogovora o konkretnoj definiciji vizije i smjera turističkog razvitka otoka. Taj proces će biti uspješan jedino ako se uključe svi subjekti koji se bave turizmom, od velikih firmi pa do najmanjih iznajmljivača te lokalna samouprava, jer jedino tako možemo definirati dugoročan održiv razvitak otoka i turizma. Zajedničkim djelovanjem svih subjekata definirat će se potreba za razvojem određenih proizvoda i turističkih usluga na Lošinju i susjednim otocima čime će se potaknuti poduzetnički duh te se stvoriti potreba za novim radnim mjestima. Kako bi destinacijski brand management ispunio očekivanja kako lokalnog stanovništva tako i gostiju, potrebno je utvrditi postojeće stanje i ciljeve marketinške strategije koji se žele postići.
Početkom srpnja započelo se s ispitivanjem tržišta na području Grada. Upitnici za goste i upitnici za iznajmljivače raspodjeljeni su privatnim iznajmljivačima te turističkim agencijama kako bi bili što dostupniji svim zainteresiranim stranama.
Upitnik za iznajmljivače
Upitnik za iznajmljivače izrađen je s ciljem buđenja svjesnosti kod svih iznajmljivača, a ponajviše samostalnih da iako nisu u stalnom kontaktu s određenim institucijama poput turističke zajednice njihov rad je itekako bitan i zajedno s drugim iznajmljivačima čini cjelinu. Ukoliko se ne bi saznali problemi, uspjesi i prijedlozi svih subjekata, cjelokupna slika koja se dobiva upitnikom ne bi bila potpuna. Upitnik se sastoji od 40-ak pitanja, potpuno je anoniman te na jednostavan način obuhvaća sva područja: od popunjenosti kapaciteta, jezika komuniciranja te odnosa s gostima kako za vrijeme njihova boravka na otoku tako i tijekom ostatka godine. Također, utvrđuju se dodatne usluge koje iznajmljivač pruža od rezerviranog parkinga, iznajmljivanja bicikla, vožnja barkom, čuvanja djece, pića dobrodošlice i večera u obiteljskom okružju pa sve do pružanja usluge de-gustacije domaćih proizvoda poput ulja, ribe, plodova iz vrta, pristupa internetu i pranja rublja.
Pokušava se saznati da li iznajmljivač, ukoliko sam nije u mogućnosti gostu ponuditi traženu informaciju, zna kamo ih uputiti kako bi se adekvatno informirali te koji su najčešći problemi s gostima, da li se tu radi o otkazivanju rezervacija, neurednosti, problemu oko naplate računa ili počinjenoj šteti u apartmanu.
Upitnik za goste prvenstveno je napravljen kako bismo informacije o zadovoljstvu gosta dobili direktno. Pitanja su detaljna, te se pruža i mogućnost višestrukih odgovora, kao i nadopunja-vanja postojećih. Uz pitanja koja dijelom obuhvaća i upitnik za iznajmljivače poput dodatnih usluga koje su im pružene, dostupnost informacijama te u cilju ispravljanja neugodnih iskustava, nalaze se i brojna druga.
Na prvoj stranici upitnika od gosta se želi saznati da li je na Lošinju prvi put, koje su mu navike, odnosno da li iz godine u godinu mijenja svoju destinaciju za odmor ili je vjeran istom mjestu te koliko vremena provodi na ljetnom odmoru. No, ne ostaje sve ni na navedenim tehničkim pitanjima nego se ulazi dublje u navike gosta kako u biranju destinacije, tako i u potrebama i željama tijekom odmora.
I anonimni odgovori
Također, kako je turistička zajednica u suradnji s gradom u protekle dvije godine počela više raditi na unaprijeđenju ponude kulturnih i zabavnih sadržaja, upitnikom se pokušava otkriti koje manifestacije i aktivnosti najviše interesiraju goste. Ponuđeno je dvadesetak aktivnosti među kojima organizirani izleti, najam plovila, sportovi na vodi, večernje zabave uz animaciju i ples, umjetničke i arheološke zbirke, medicinske usluge, disko te kulinarska i gastronomska događanja, festivali lokalnih običaja i ribarske fešte, a gostu koji ispunjava upitnik daje se mogućnost da odabere više odgovora.
Ocjenjuje se i ljubaznost, kvaliteta i brzina usluge u ugostiteljstvu, te kvaliteta ponude otoka koja obuhvaća urednost i čistoću, raznosvrsnost jela, pića i suvenira, kako bi se otkrilo koliko su ugostiteljski objekti, javne službe i trgovine uspjele ispuniti očekivanja gostiju za vrijeme boravka na Lošinju. Na kraju upitnika, nalazi se pitanja na koja se anonimno odgovara, u svrhu otkrivanja demografskih podataka ispitanika. Traži se spol, dob, zemlja porijekla, stupanj obrazovanja, pratnja na putovanju te u slučaju da ispitanik želi odgovoriti, prosječna mjesečna primanja.
Svaki gost drugačije gleda na svoj boravak na Lošinju, neki ga pamte po očuvanom okolišu, neki kao oazu mira, tišine i opuštenosti dok je nekima ostao u sjećanju kao idealna destinacija za noćne provode. U svakome slučaju, jedini način da se određene usluge unaprijede je otkriti nedostatke. Tome služe ovi upitnici.
Svatko ima pravo na zdrav život.
Comments
Nevjerojatno je kako se sve kod nas pretvori u raspravu tipa ili - ili. Zašto bi mir, priroda i noćni odmor bili suprotnost zabavi pa i galami? Oni koji se žele zabavljati se zabavljaju, a oni koji žele spavati spavaju. Zlostavljanje je tjerati ljude da sudjeluju u seoskim zabavama koje uključuju baš sve, to je i protuzakonito i necivilizacijski. Zna se kako se organizira zabava. Postoje posebna mjesta na kojima se to radi, zvučno izolirana ili udaljena od stambene zone. Tko želi 120 decibela, neka mu. Oni koji tamo rade, dodatak na noćni rad i na nezdrave uvjete. To je Europa u koju želite. Ako ste bili u mjestima koje važe za fantastična odredišta zabave i noćnog života, sigurno niste niti na jednom javnom mjestu čuli buku, a najmanje na glavnom gradskom trgu.
Brandiranje Lošinja mora uzeti u obzir prvenstveno ono što postoji, a ne samo puste snove. Bilo bi nemoralno reklamirati se i kao otok zabave i kao mjesto odmora, niti jedno nije točno. Lošinj je mjesto jeftinih opskurnih špelunki ispred kojih zavijaju zvučnici i gdje se možeš zabaviti samo mrtva pijan, a odmoriti samo mrtav.
To su sve samo dresovi promjenjeni, nije gari bez veze navijao za srpske nogometne klubove.
A zar nisu njima prodali i komad osora točnije cijeli kamp bijar.
Meni se čini da mi ustvari ne znamo koliko nam oni o glavi rade.
A nju isto pitajte kako u istoj godini stvori manjak od šesto tisuća kuna i iste godine Gradonačelnik kupi jeep koji doðe vidi čuda pa malo manje od šesto tisuća kuna.
A to je vjerojatno jer se puno bavila tovarom u mirisnom vrtu pa je zanemarila tako važnu stvar kao zaštiti autorska prava na suvenire kako ona kaže mileniskog branda.
Uistinu nije ni čudo da joj je prošle godine promaklo da je probila prpračun od osamsto tisuća kuna pa ju sad grad pokriva te nitko ne kuži kako je i kamo novac nestao uglavnom graðani Hrvatske će to platiti iz proračuna ali ne osamsto nego šesto jer su valjda ono resto nekako opravdali ali šesto im nije uspjelo.
Možda su mogli pokazati račum za Jeep koji vozi gradonačelnik jer upravo toliko je stajo. ili je sve ovo samo jedna zanimljiva turistička priča ili možda BRAND.
Neimenovani svećenik došao je na službu u grad Tilburg prije šest mjeseci i odmah uveo praksu zvonjave u sedam sati ujutro. No, okolnom stanovništvu to se nije svidjelo pa su ga prijavili gradskom vijeću. Nije im toliko smetalo vrijeme koliko glasnoća zvonjave.
Gradsko vijeće je odlučilo da je svećenik prekršio zakon i kaznilo ga s 5,000 eura globe. "Svećenik može koristiti zvona kad god hoće, ali u granicama pravila o regulaciji buke", rekao je glasnogovornik gradskog vijeća.
Bussines.hr (business.hr/Default2.aspx?ArticleID=c31a49ba-ba62-49c8-a637-82b73c3f1e15&readcomment=1&commentID=49d9bf17-5fc0-4013-86e1-d0edcdfeaf28)
Sve to za vrijeme sezone graðanima podaruje gradska vlast za njihov vlastiti novac u nedokazanom i ničim potvrðenom uvjerenju da to doprinosi turizmu. Lošinjski vlastodršci očito misle da graðani ne trebaju odmor i san, i da bez njega mogu normalno raditi, te da njihova djeca moraju biti žrtve tog primitivnog shvaćanja turističke ponude po formuli sunce+more+ćevapi s mnogo paklene noćne buke.
Dopuštena razina buke za stambene zone je 55 decibela danju, odnosno 40 noću, a u zoni mješovite, pretežno stambene namjene, noću je dozvoljeno pet decibela više.
Jutros u 1 sat iz jednog od stanova na rivi izmjereno je 86 (slovima: osamdeset šest) decibela.
Još jedna informacija inspektorici zaduženoj za provoðenje zakona, te policiji, ali i gradskoj vlasti:
Govor normalne glasnoće u tihoj prostoriji iznosi oko 60 decibela, prometna buka oko 80 decibela, i to je gornja granica koja je čovjeku prihvatljiva. Buka u disco klubu iznosi oko 120 decibela, a to je ujedno i granica boli.
Postaje li Mali Lošinj grad - disco?